S ponosom predstavljamo :)

C kao Cukar ili Andrea Cukrov - naša nova gastro blogerica!

S radošću vam predstavljamo Andreu i njezinu bogatu riznicu provjerenih i slasnih recepata koji će u tren oka riješiti vašu tjednu dilemu oko toga što kuhati za obiteljski ručak.

Andrea Cukrov svestrana je autorica bloga Cukar čiji su kulinarski tekstovi prepuni primamljivih fotografija koje pršte bojama, stvaraju zazubice te čitatelje potiču da se i sami uhvate kuhače. Andreu sam upoznala početkom ove godine kad sam u navali odlučnosti upisala njezin tečaj u Centru za kulturu prehrane u Nazorovoj i kada me upravo ona podučavala osnovama kuhanja.

Na radionice koje su bile dio moje novogodišnje odluke da napokon naučim sama skuhati sarmu, ispeći vlastiti kruh i po prvi put zaista pošteno očistiti ribu ušetala bih uvijek prepuna pitanja i kulinarskih nedoumica.

Na svako moje pitanje nasmijana Andrea odgovarala je predano i vedro, bacajući savjete kao iz rukava i pojašnjavajući mi što je u svemu tome stvar njenog osobnog ukusa, a što su činjenice o hrani i njezinoj pripremi. Jednako me tako nasmijana dočekala i na našoj prvoj "poslovnoj" kavi kada smo dogovorile njezinu suradnju sa Živim.hr i intervju koji možete pročitati u nastavku.

S radošću vam predstavljamo Andreu i njezinu bogatu riznicu provjerenih i slasnih recepata koji će u tren oka riješiti vašu tjednu dilemu oko toga što kuhati za obiteljski ručak.

 

Živim (Ž): Draga Andrea, možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima?
Andrea Cukrov (AC):
Ja sam Andrea, mama, arheologinja i gastro blogerica. Živim i radim u Zagrebu i iako sam zaposlena u struci svoju pravu strast pronašla sam daleko od arheoloških sondi, u svojoj kuhinji. Najviše me veseli vikendom osmišljavati nova jela, ovjekovječiti ih fotićem i onda o tome pisati na blogu.

 

Ž: Kada se u vama rodila ljubav prema kuhanju?
AC:
Kod mene ljubav prema kuhanju nije došla potpuno prirodno i nisam jedna od onih koja je djetinjstvo provela uz mamu u kuhinji. Kuhanje me cijeli moj adolescentski život nije ni najmanje interesiralo. Ono što sam uvijek voljela je bilo dobro pojesti, ali pripreme sam prepuštala mami, baki i svima ostalima koji su bili voljni. Kuhati sam počela kad se za to stvorila nužda, kada sam počela živjeti sa svojim sadašnjim partnerom. Bilo je to prije desetak godina. Kako smo oboje gurmani nije dolazilo u obzir da preživljavamo na dostavi i pekarskim proizvodima. Tako sam počela polako eksperimentirati, učiti i zbilja uživati u kuhanju.

 

Ž: Koliko dugo postoji vaš blog?
AC:
Blog postoji točno osam godina i osam mjeseci. :)

 

Ž: Blog je nedavno doživio redizajn i primjenu imena. Što vas je na to potaknulo?
AC:
Kako bih potpuno precizno odgovorila na ovo pitanje moram se vratiti na sami početak mog blogerskog staža. Naime, tada nije postojala gastro blogerska scena u Hrvatskoj. S divljenjem sam tada gledala američke blogove posvećene hrani i razmišljala kako bih i ja mogla tako nešto raditi.

Jednog dana sam odlučila jednostavno otvoriti blog. Tada mi nije bilo ni na kraj pameti da će taj blog ikad itko čitati ili pratiti.To je bilo zamišljeno više kao kreativni hobi i ispušni ventil.

U trenutku kada sam se registrirala na jednoj besplatnoj blogerskoj platformi trebalo je upisati i željeno ime bloga. Shvatila sam tada da ideju uopće nisam do kraja razradila i da nemam pojma kako bih nazvala blog pa sam upisala 'voće i povrće' jer mi je to prvo palo na pamet. Vrlo brzo je blogerska scena zaživjela, a ime je ostalo takvo kavo je. Iako sam stalno bila jako nesretna s njim nisam ga htjela mijenjati jer mi se činilo da me ljudi tako poznaju i da promjena nikako ne bi bila dobra.

Ovo ljeto se dogodio neki veći tehnički problem na blogu i prijetila je opasnost da je sav sadržaj nepovratno izgubljen. Bila sam zapravo prisiljena izgraditi sve ispočetka što je bila i odlična prilika da ga preimenujem. Na taj, za mene veliki korak, me prvenstveno potaknula Ivona Biljuš, urednica postala Volim-meso.hr koja mi je pomogla i odabrati novo ime te je na taj način postala neslužbena blogerska kuma. :)
Ime Cukar se zapravo nametnulo samo po sebi kao igra riječi s mojim prezimenom.

 

Ž: Prije nekoliko dana proglašeni ste jednom od najboljih gastro blogerica na sceni. Kakvi su dojmovi i planovi za budućnost?
AC:
Jesam da. :) Paaaa, još uvijek sam u blagoj nevjerici, ali sam istovremeno i jako sretna te iznimno počašćena jer priznanje dolazi od mojih kolega blogera. Priznanja uvijek imaju posebnu težinu kada dolaze iz "struke". Vrlo sam zahvalna svima koji su glasovali za mene i svima koji prepoznaju moj rad kao vrijedan. Što se planova tiče uvijek ih imam na stotine u sferi neke ideje, ali ih vrlo malo provedem u djelo. Dan mi je jednostavno prekratak, tako da je bolje da možda o tome ništa ne govorim. Za sada blog nastavlja živjeti svojim uhodanim tempom, to je sigurno. :)

 

Ž: Kako izgleda vaš prosječni dan?
AC:
Prosječni dan mi izgleda vrlo prosječno. :D Ustajem ranom zorom, pokušavam se razbuditi uz hektolitre kave te moj dragi i ja, zajedničkim snagama, našu malu tvrdoglavicu spremamo za vrtić. Nakon toga odlazim na posao. Poslijepodne uglavnom kupim Lukreciju iz vrtića, dane kada sam slobodna provodimo u parku s njenim prijateljima ili je vodim na aktivnosti. Nekoliko puta mjesečno u poslijepodnevnim satima vodim kulinarske radionice u Centru za kulturu prehrane. Te dane s posla jurim u Centar i tamo samo u pravilu do devet navečer, a nekad i duže. Nakon svega dolazim doma, sjedam za kompjuter, obrađujem fotografije, pišem članke i radim stvari vezane za blog. Kad nemam blogerskog posla onda gledam The Walking Dead ili Game od Thrones. :D Ali zapravo imam vrlo malo praznog hoda i slobodnog vremena. 

 

Ž: Koliko traje priprema jednog članka na blogu? Koliko je fotografija važna i tko vam fotka jela?
AC: Priprema članka za blog razvuče se i na nekoliko dana. Možda to ne djeluje tako kada se gleda gotov proizvod, ali pisanje gastro bloga je vrlo specifično.

Prva faza je osmišljavanje jela. Moram priznati da to ne radim planski već mi ideje dođu same od sebe dok se, primjerice, vozim u tramvaju. O nekim temama treba malo i istraživati i pročitati pokoji članak ili savjet. Tek tada se kreće s kuhanjem.

Ovisno o kompleksnosti jela i samo kuhanje može trajati nekoliko sati. Nakon toga dolazi slaganje seta, stiliziranje hrane i samo fotografiranje. Posljednja stavka je obrada fotografija i pisanje samog članka. Iako se čini da je u tom trenutku najveći dio posla napravljen to nije tako. Pisanje se isto zna razvući na više dana jer se trudim sve informacije još jednom provjeriti, ali i dalje mi se događaju pogreške. I to me ponekad frustrira. Fotografija mi je iznimno važna, fotografiram sva jela sama, a kako preferiram raditi s dnevnim svjetlom vrlo sam ograničena vremenski. Uglavnom su za kuhanje i fotkanje rezervirani vikendi. Posebno sada kad je dan kratak pa se s posla vraćam po mraku.

 

Ž: Što mislite o sve većoj pažnji koja se posvećuje takozvanim super namirnicama?
AC:
Sviđa mi se to, iako se kod nekih stvari radi o očitim trendovima i često neopravdanoj pompi, mislim da je dobro da se diže svijest o zdravoj prehrani i dobrim namirnicama. Također treba znati da nisu super namirnice samo neke egzotične sjemenke s drugog kraja svijeta već su to i neke naše domaće, dobro poznate namirnice. Češnjak na primjer ili nar kojem je sezona na vrhuncu, pa srdele, orasi, suhe šljive i smokve… :)

 

Ž: Koje namirnice uvijek imate u svom hladnjaku? Bez koji namirnica ne možete?
AC:
U hladnjaku uvijek imamo maslac, jaja, jogurt, domaću pasiranu rajčicu i konšervu. Ne bih rekla da postoji nešto bez čega baš ne mogu, ali bilo bi mi jako teško kuhati bez luka, češnjaka i rajčica.

Snimila: Andrea Cukrov

 

Ž: Koje vas jelo posebno veseli pripremati i zašto?
AC:
Njoke! Iako oduzimaju dosta vremena za mene je izrada njoka (a i tjestenine) gotovo meditativna. Njoke su jedna od rijetkih stvari koje sam naučila raditi kao vrlo mala djevojčica uz baku pa je cijeli proces izrade za mene i pomalo sentimentalan.

 

Blic pitanja

Omiljena kuhinja… Teško mi je izdvojiti jednu jer zbilja volim svašta isprobati i sa svime eksperimentirati. Azijske kuhinje su mi uvijek zanimljive i izazovne, ali ipak najviše volim našu domaću mediteransku hranu na kojoj sam odrasla uz snažne talijanske utjecaje. Ako bih morala navesti jednu kuhinju onda bi to bila talijanska svakako.

Omiljeni začin… Sol. :) Sol mi je osnova svega, a osim nje jako volim kumin, kardamom, sve mediteransko bilje... I ovdje bi mi bilo lakše reći koji začin ne volim - komorač. :D

Najdraže voće… Jagode, trešnje i nar.

U mojoj torti uvijek je… Prstohvat soli. :)

Voljela bih kuhati s … Teško pitanje, ali ipak Jamie Oliver.

Apsolutno kulinarsko iznenađenje… Hmmm teško mi je reći, vrlo sam otvorena novim kombinacijama pa me više malo toga može iznenadi. Vanilija s ribom možda.

 

Ili/ili

  1. Slatko ili slano
  2. Šećer ili sirup od agave
  3. Vanilin štapić ili vanilin prašak
  4. Kakao ili čokolada
  5. Pečeno ili kuhano
  6. Meso ili riba
  7. Krumpir ili batat

 

Prvi slasni recept koji vam donosimo Andreina je juha od pečenog korjenastog povrća koja će vas okrijepiti i ugrijati te s kojom ne možete pogriješiti!

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo