Većina ljudi gunđa zbog kišnog vremena i prognoza koje najavljuju mogućnost pljuskova, oborine i slično. Ali ne i pluviofili. Njima je lijepo kada pada kiša i vesele se kapljicama iz oblaka. Po nekim istraživanjima, kišoljupci su sretniji od onih koji, onako stereotipno, vole sunčane i vedre dane. Pa, kako se to objašnjava?
Za početak, kaže znanost, oni koji vole kišu imaju izoštrenija osjetila, mogu doživjeti kišu u mnogim detaljima, od njenog ritma do putovanja kišne kapi niz prozorsko staklo.
Mirisi poslije kiše
Uz to, uživaju u mirisu svježine koji kiša uglavnom donosi i u njenim kapima na koži. Zato je i preneseno i doslovno dočekuju raširenih ruku. Premda je za mnoge kišni dan tmuran i pospan, za pluviofile nije. Za njih je to idealna prilika za opuštanje ispod dekice uz omiljenu knjigu ili filmski maraton.
Ljudi koji vole kišu imaju na umu činjenicu da bez nje ne bi bilo ni svog tog predivnog biljnog svijeta oko nas i da bi nam život bio potpuno drugačiji.
Pa kada dođu teška vremena, lakše im se suočiti s njima, jer znaju da će proći i da će poslije sve biti kako treba. Sjetite se, da nema kiše ne bi bilo ni predivne duge.
Smireni su
Kišoljupci su obično smireni te ne paničare kada se moraju suočiti s problemima. Optimistične su prirode, što im pruža veliku utjehu i motivaciju za dalje. Vjerojatnije je i da će vidjeti nešto lijepo u lošim stvarima koje im se događaju, kao što nakon kiše mogu uživati u udisanju pročišćenog zraka i mirisima osvježene zemlje.