Sigurno vam je poznat onaj grozan osjećaj kad hodate ili trčite i onda odjednom osjetite kao da vam se u nekom zglobu nešto pomaknulo i iskočilo? Slijede bol i oteklina, a neko vrijeme hodati se može samo šepajući ili nikako. U svakom slučaju, iščašenje zgloba, bilo da je riječ o zglobu stopala, koljena ili nekom drugom, nikada nije ugodno iako se svakome dogodilo barem jednom u životu.
No, mladoj Zagrepčanki Lei Lenđer, koja pohađa treću godinu Prehrambeno-tehnološke škole, takva iščašenja, zajedno s boli, crvenilom i oteklinom, od osmog razreda osnovne škole postala su svakodnevica.
I po nekoliko puta na dan
- U toj dobi počelo mi se događati da mi odjednom, dok hodam, lijevo ili desno koljeno iskoči i kao da se iščaši, a ja onda izgubim ravnotežu i padnem. U početku mi se to događalo čak dva-tri puta dnevno, onda se neko vrijeme smirilo, ali se zatim vratilo. Roditelji su me odveli pedijatrici, no ona je tvrdila da nema potrebe za odlazak ortopedu jer je to normalno u razvoju i proći će samo, ali to se nije dogodilo - priča 17-godišnja Lea, kojoj je koljeno godinama iskakalo gotovo svaki dan i svaki put bi joj oteklo i toliko bi je boljelo da neko vrijeme ne bi mogla stati na tu nogu niti normalno hodati.
Dočekala je tu uputnicu
Kako je to trajalo godinama, prošle godine, nakon dobrih osam godina, Lea je od svoje liječnice napokon dobila uputnicu za ortopeda, koji je nakon prvog pregleda rekao da je problem u pateli i da će vjerojatno biti potrebna operacija.
Prvo se pokušalo s fizikalnom terapijom, no nakon dva tjedna terapije pokazalo se da od toga nema nikakve koristi jer je koljeno i dalje svakodnevno iskakalo, a i boljelo bi je čim bi hodala i stajala na nogama dulje od pola sata.
I tako je prije osam mjeseci, u srpnju prošle godine (tijekom praznika kako ne bi previše izostajala iz škole), ipak operirana.
Iščašenja zglobova, praćena bolovima i oteklinama bila su Leina svakodnevica.
- Nakon operacije ostala sam u bolnici dva tjedna, no još sam u bolnici svaki dan morala vježbati na kinetecu, spravi za pasivno razgibavanje koljena, kako bi mi se koljeno što brže razgibalo. A kad sam otpuštena iz bolnice, svaki dan sam odlazila na fizikalnu terapiju. Dobila sam i neke vježbe za kod kuće, ali tu sam se malo švercala i preskakala ih jer mi se nije uvijek dalo vježbati i doma - iskrena je Lea, koja je sretna što joj je danas koljeno odlično. Samo je ponekad zaboli ako dulje hoda, no uvjerena je da je to zbog vijaka te da će proći kad joj ih izvade iz koljena.
Lea nam je priznala i da se jako bojala operacije, no na kraju je nije ništa boljelo iako je zahvat bio izveden samo pod lokalnom anestezijom. Ipak, istu operaciju na drugom koljenu najradije bi izbjegla.
- Treba proći neko vrijeme da se operirana noga stabilizira pa ćemo onda razgovarati o drugoj nozi, ali ja radije ne bih išla na još jednu operaciju. Lijevo koljeno, koje je operirano, više mi uopće ne iskače, a stanje mi se popravilo i na drugoj nozi pa mislim da za tim više nema ni potrebe. Mislim da mi je desno koljeno iskakalo samo zato što sam se zbog problema s lijevim više oslanjala na desnu nogu. Zaista mi se ne da opet provesti cijelo ljeto u bolnicama! - kaže ova mlada djevojka čiji su se problemi s nogom odražavali u raznim aspektima njezina života.
Nije joj htjela dati ispričnicu
Naime, unatoč bolovima i oteklinama u osnovnoj školi morala je ići na satove tjelesnog jer joj pedijatrica nije htjela dati ispričnicu. Srećom, kaže da je imala jako dobru profesoricu tjelesnog s kojom se sve mogla dogovoriti.
- Nisam mogla raditi čučnjeve jer mi je to bilo prebolno, ali neke lakše vježbe sam mogla pa sam to radila. A poslije, u srednjoj školi, dobila sam poštedu od tjelesnog na zahtjev dr. Mahnika, no ponekad mi je i to teško padalo jer mi je bilo naporno sjediti dok cure vježbaju. Osim toga, nedostajalo mi je kretanje - kaže Lea dodajući kako joj je prije bio problem i kad bi za izlazak poželjela obuti cipele s visokim potpeticama.
Kada izvadi vijke iz koljena, moći će raditi sve što rade i njezini vršnjaci, a posebno se veseli rolanju.
No, taj je problem nakon operacije riješen jer, kaže, sada smije nositi samo cipele s petom srednje visine od nekoliko centimetara. Uskoro, kako joj je rekao doktor, moći će sve što mogu i njezini vršnjaci.
- Doktor me uvjerio da ću, kad prođe malo vremena i kad se ova noga stabilizira, moći raditi sve - zadovoljno kaže Lea dodajući kako joj je već preporučio da rola nakon vađenja vijaka iz koljena, a to je jako veseli jer se jako voli rolati.
Što kaže stručnjak
REKONSTRUKCIJA LIGAMENTA I PREMJEŠTANJE ISPUPČENJA GOLJENIČNE KOSTI
Savjetuje: dr. Alan Mahnik, ortoped, KBC Šalata, Zagreb
Nakon višegodišnjih tegoba zbog nestabilnosti obje patele (čašice) Lea Lenđer došla je na pregled u Kliniku za ortopediju KBC-a Zagreb. Kod većine bolesnika nakon prvog iščašenja patele i neoperacijskog liječenja, koje se sastoji od imobilizacije koljena od 3 do 6 tjedna i fizikalne terapije, nestabilnost će proći.
Nažalost, kod manjeg broja bolesnika ostaje osjećaj nestabilnosti i može doći do višestrukih ponovnih iščašenja patele, što se dogodilo i kod Lee te smo se, nakon kliničkog pregleda, odlučili za operaciju.
Operacijski zahvat koji je u ovakvim slučajevima potreban ovisi o mnogo čimbenika. Najvažniji stabilizator patele je medijalni patelofemoralni ligament, koji u pravilu uvijek puca prilikom iščašenja pa ga tijekom operacijskog zahvata treba rekonstruirati. No, treba obratiti pozornost i na to postoji li neka anatomska predispozicija koja povećava rizik za ponovna iščašenja patele.
Tako je kod Lee višeslojnom kompjutoriziranom tomografijom (MSCT) koljena utvrđeno da će uz operacijski zahvat rekonstrukcije ligamenta biti potrebno učiniti i zahvat premještanja ispupčenja goljenične kosti. Ako se to ispupčenje nalazi previše "prema van", onda s ligamentom patele "vuče" i patelu više u stranu i dovodi do povećanog rizika za iščašenje.
Tijekom zahvata na ispupčenju goljenične kosti taj dio kosti prebacujemo više "prema unutra" i ujedno ga postavljamo u položaj koji pridonosi smanjenju pritiska na hrskavični pokrov patele. Da bi se ispupčenje goljenične kosti fiksiralo u željenom položaju, koriste se dva vijka koja se, nakon što kost zaraste, mogu izvaditi.
Nakon operacijskog zahvata slijedi rehabilitacija od 6 tjedana, a potom i operacijski zahvat vađenja vijaka iz kosti i priprema za operaciju na drugom koljenu.