Mladi "survivori" volontiraju u udruzi za djecu oboljelu od malignih bolesti i svojim iskustvom najviše pomažu onima koji se suočavaju s dijagnozom. Ovo je priča jednog od njih
Svake godine kod nas oko 200 djece dobije dijagnozu maligne bolesti. Udruga Krijesnica već više od 20 godina pruža potporu oboljelima i članovima njihovih obitelji - od podrške, savjetovanja, terapije do smještaja tijekom liječenja. Njihovi mladi "survivori" volontiraju u udruzi i svojim iskustvom najviše pomažu onima koji se suočavaju s dijagnozom. Ovo je priča Mihaela Severinca (28), asistenta na projektu u Krijesnici i voditelj grupe Mladi Krijesnice.
Akutna mijeloična leukemija
Suočiti se s bolešću nije nimalo lako, a na pragu života to je daleko teže. Mihael Severinac iz Jastrebarskog morao je proći upravo to. Dijagnosticirana mu je akutna mijeloična leukemija (AML), uznapredovala, te je nakon šest kemoterapija morao i na transplantaciju koštane srži.
- Transplantacija je uspjela, promijenio sam i krvnu grupu iz 0 u A. Tada sam bio 17-godišnjak, najgora je bila odvojenost od društva, života, obitelji. Koliko god je dobro da imaš svijest o životu, zdravlju i bolesti, suočavati se oči u oči sa smrti, gledati patnju djece oko sebe i njihov odlazak u smrt ostavilo je najgora sjećanja. Ali upravo me ta situacija navela da promijenim način razmišljanja i odnos prema životu - presložiti prioritete, veseliti se sitnicama, ne opterećivati se glupostima, ukratko, naglo sam odrastao - kaže Mihael. Kontrole su neizostavan dio života, ostale su neke posljedice, liječi ih, a uz to je prebolio koronu, pa sada kreće s pretragama koje su zbog pandemije bile otkazane. Mihaelovo liječenje bilo je vrlo zahtjevno, a bio je težak i povratak u svakodnevicu.
- Trebalo je godinu i pol da tijelo prihvati novu srž, tako da sam i dalje većinom bio samo u zdravstvenim problemima, dok su se svi ostali suočavali s problemima u školi, ljubavi i ostalim pitanjima u toj dobi. Nakon nekog vremena promijene se i prijateljstva, druženja i svakodnevica. To je velik zaokret s kojim se treba znati nositi i to nije lako. Tu su i strahovi. Kao što djeca u bolnici ostaju jaka zbog svojih roditelja, jer ih to pogađa više od bolesti, tako je i sada, više se brineš da oni budu mirniji jer počinješ shvaćati roditeljske brige i radije se sam nosiš s time nego da i njih opteretiš - opisuje Mihael.
Tijekom liječenja prolaziš kroz situacije koje si mogao gledati samo u filmovima
- Kada sam obolio, sjetio sam se jednoga prijatelja koji se također imao leukemiju i oporavio se, tako da se nisam tako jako opterećivao dijagnozom. Važno je vidjeti druge koji su imali istu ili sličnu dijagnozu jer se za maligne bolesti smatra da se ne mogu izliječiti i da donose smrt. Tijekom liječenja prolaziš kroz situacije koje si mogao gledati samo u filmovima: bol, patnju, brigu i smrt, gdje te ni tvoji najbliži ne mogu utješiti jer nisu to iskusili i misliš da je samo tebi tako. Zato je važno vidjeti nekoga tko je prošao isto, tko pozna te situacije i s kim možeš popričati o tome, da ti kaže kako je njemu bilo, to donosi svojevrsni mir jer ti može odgovoriti na pitanja koja te muče - kaže Mihael. Danas je on asistent na projektu u Krijesnici i voditelj grupe Mladi Krijesnice. Bio je i jedan od osnivača Mladih Krijesnice. -
Bio sam voditelj prvog projekta Mladih, imao sam priliku za edukacije, potporu koja mi je trebala i zbog toga sam i danas dio Krijesnice - kaže Mihael i dodaje: - Znam koliko je važno da pomoć dobiju oni kojima je potrebna. Pamtim razgovore s roditeljima koji su imali mnoga pitanja na koja nisu mogli dobiti odgovor i koliko im je to u tom trenutku bilo potrebno, pamtim i brojne dječje osmijehe kada im dođeš u sobu s poklonima i malo popričaš o svemu. Ali, nažalost, pamtim i one s kojima sam razgovarao, prolazio kroz strahove, pretrage, muke od terapija, koji su naposljetku i umrli. Uložiš cijeloga sebe u to te na kraju osjećaš da su "dijelovi samoga tebe" izgoreni. Zato je važno imati potporu i upravo zato postoje Mladi Krijesnice.